Kada su 2006. godine zemlje Jugoistočne Europe i Crnomorske regije potpisale Ugovor o osnivanju Energetske zajednice, obvezale su se poštivati interna pravila energetskog tržišta EU i primijeniti ih u zakonodavstvima svojih zemalja. Time je navedenim zemljama omogućeno sudjelovanje u zajedničkom europskom energetskom tržištu, uz poštivanje određenih mjera zaštite okoliša, poput izrade procjene utjecaja na okoliš, zaštite migratornih vrsta ptica i ograničavanja zagađenja zraka usred rada elektrana.

No, s vremenom je postalo jasno da navedene mjere nisu dovoljne kako bi se zaštitili raznoliki i visokovrijedni ekosustavi obuhvaćeni teritorijem zemalja potpisnica i njihova biološka raznolikost. Štoviše, od potpisivanja Ugovora do danas nije poznat niti jedan primjer iz ovih zemalja gdje je procjena utjecaja na okoliš zaključila kako postoji neprihvatljivo velik utjecaj nekog energetskog postrojenja na okoliš.

Osim toga, mnogi projekti, poput izgradnje malih hidroelektrana, ne moraju pristupiti izradi procjene utjecaja na okoliš, iako je šteta koju uzrokuju prirodi i lokalnim zajednicama nesrazmjerno velika. Upravo su male hidroelektrane primjer kako i obnovljivi izvori energije mogu imati značajan utjecaj na prirodu i biološku raznolikost ako se ne planiraju na ispravan način, isključuju javnost iz procesa odlučivanja te zaobilaze postavljene procedure.

Na razini Europske unije postoji nekoliko ključnih direktiva čija je svrha aktivna zaštita vrsta, staništa i vodnih tijela - Direktiva o pticama, Direktiva o staništima i Okvirna direktiva o vodama. Drugim riječima, područja koja su zaštićena kao dio mreže Natura 2000 te rijeke, jezera i vlažna staništa trebaju ostati očuvana, bez nanošenja dodatne štete, osim u situacijama kada ne postoji niti jedno drugo rješenja, a koje su u navedenim direktivama jasno definirane.

S tim na umu, organizacija Bankwatch izradila je, uz suradnju organizacija WWF i ClientEarth, analizu mogućnosti ugrađivanja odredbi iz navedenih direktiva u Ugovor o Energetskoj zajednici. U zaključku analize navodi se kako svi energetski projekti koji potencijalno imaju utjecaj na postojeću mrežu zaštićenih područja ili na vodna tijela moraju proći procjene predviđene ovim direktivama ne bi li se utvrdilo mogu li se ti projekti uopće realizirati.

Treba imati na umu kako ćemo se u nadolazećem periodu suočiti s brojnim posljedicama klimatske krize i nemarnog odnosa prema prirodi zbog čega je potrebno brzo djelovanje. Ovo se odnosi i na energetske politike i povećanje udjela obnovljivih izvora energije kako bi se smanjile emisije stakleničkih plinova. Ne smijemo dopustiti da zbog brzopletih i nepromišljenih političkih odluka dovedemo u pitanje očuvanje biološke raznolikosti koja je temelj svih naših civilizacijskih postignuća.