Prema Europskoj komisiji, EU mora uložiti dodatnih 350 milijardi eura svake godine kako bi se dostigli klimatski ciljevi za 2030. godinu. EU Taksonomija je klasifikacijski alat dizajniran kako bi pomogao investitorima i tvrtkama da ulažu i u okolišno prihvatljive gospodarske aktivnosti - ali može uspjeti samo ako se temelji na znanstvenim činjenicama i savjetima stručnjaka. U svakom slučaju, Europska komisija želi u novom dopunskom delegiranom aktu o taksonomiji klimatski održivih djelatnosti radi ubrzanja dekarbonizacije, koji je dio Taksonomije, klasificirati plin i nuklearnu energiju kao „održiva” ulaganja. Time bi se milijarde eura prebacile s obnovljivih izvora energije i zelenih tehnologija na zagađujuća fosilna goriva, skupu i sporu nuklearnu energiju, čime će se usporiti i dodatno otežati postizanje klimatskih i energetskih ciljeva EU-a. WWF izražava iznimnu zabrinutost oko posljedica koje će ta odluka imati na na naš planet.

Dodatno zabrinjava i aktualni rat u Ukrajini, koji je uzrok međunarodne energetske krize, što postavlja EU Taksonomiju u potpuno novi kontekst. Plin je u Europi postao izvor energetske nesigurnosti i geopolitičkog rizika. U toj novonastaloj situaciji Europa ima još manje razloga proglasiti plin održivim izvorom energijom. Pri tome je važno napomenuti  da Taksonomija ne blokira nikakva ulaganja ili obvezuje ulagače na ulaganje: samo pojašnjava što su ekološki održiva i zelena ulaganja. Zastupnici Europskog parlamenta mogu odbiti uključivanje plina i nuklearne energije u Taksonomiju, a pritom ostaviti svakoj državi članici da odluči hoće li podržati plin i nuklearnu energiju javnim i privatnim financiranjem. Time će se samo spriječiti zavaravanje privatnih investitora i građana da ulažu sredstva u lažno održiva ulaganja, koja zapravo prijete europskoj energetskoj sigurnosti i okolišu.

EU ove godine planira smanjiti uvoz ruskih fosilnih goriva za dvije trećine prema RePowerEU planu objavljenom u ožujku. Uz to, Ursula von der Leyen, predsjednica Europske komisije, je poručila da „moramo prestati biti ovisni o fosilnim gorivima”. U gotovo jednoglasnoj rezoluciji, Europski parlament je u travnju pozvao na „trenutni potpuni embargo na uvoz ruske nafte, ugljena, nuklearnog goriva i plina”. Taksonomija EU-a ne smije narušiti napore EU-a da okonča energetsku ovisnost usmjeravanjem ulaganja u nova plinska postrojenja kojima bi se samo povećala europska potražnja za plinom ili promicanjem nuklearnih elektrana kao što je Hanhikivi I u Finskoj, za čiju bi izgradnju bilo zaduženo rusko državno poduzeće Rosatom. Također se mora zaustaviti uvoz ruskog urana koji se zračno transportira u države članice.

Europska središnja banka otkrila je da su se cijene plina povećali čak 6 puta u 2021., zbog čega je upravo plin glavni pokretač inflacijske krize. Uz ponovno otvaranje gospodarstva nakon pandemije koronavirusa, istaknuto je „neočekivano kretanje cijena energije, koje je dovelo do neviđenog povećanja inflacije”. Promicanje plina u EU Taksonomiji neće dovesti do rješenja za rastuće račune za plin s kojima se građani Europe moraju nositi. Danas su cijene obnovljivih izvora energije daleko jeftinije od cijena plina, zbog čega bi brža tranzicija prema energetskoj učinkovitosti i obnovljivim izvorima energije građanima znatno koristila. Taksonomija mora biti pozitivan primjer koji će voditi prema tom cilju. Od početka planiranja do početka rada nove nuklearne elektrane potrebno je 15-20 godina, a njihova cijena je oko četiri puta veća od novih solarnih elektrana i kopnenih vjetroelektrana. Promoviranje plina i nuklearn energije neće riješiti energetsku krizu, stoga ulagačka sredstva zaista ne bi trebala biti oduzeta od obnovljivih izvora energije i preusmjerena prema njima.

Konačne kriterije dopunskog delegiranog akta o taksonomiji klimatski održivih djelatnosti dionio je iza zatvorenih vrata kabinet Ursule von der Leyen pod intezivnim pritiskom koalicije država članica. Europski parlament bio je potpuno isključen iz te rasprave, a sade se od njega traži da potvrdi sporazum između Komisije i Vijeća. Parlament je izričito zatražio Komisiju da održi javnu raspravu i procjenu učinka ovog dopunskog delegiranog akta, kao što je to bilo s prethodnim aktom Taksonomije o obnovljivim izvorima energije, što je Komisija odbila. Samo na institucionalnoj osnovi, Parlament ima jake argumente za odbacivanje dopunskog delegiranog akta.
 

Proglašenje plina i nuklearne energije održivima bilo bi kontraproduktivno za ulagače i banke, kojima su potrebne pouzdane informacije o ekološkom utjecaju aktivnosti koje planiraju financirati. Trenutno svjetsko tržište zelenim obveznicama ne uključuje plin i nuklearnu energiju - EU taksonomija ne bi trebala zaostajati za tom odlukom.

Značajno je i da brojni ulagači, koalicije ulagača i banke, uključujući Federaciju nizozemskih mirovinskih fondova, njemački Net-Zero Banking Alliance, Grupu institucionalnih investitora za klimatske promjene (IIGCC) koji upravljaju portfeljem od 50 trilijuna dolara i UN-ove Principe odgovornog ulaganja (UNPRI) kritiziraju pokušaj uključenja bilo koja od ta dva izvora energije u taksonomiju. Europska investicijska banka je također snažno osudila dopunski delegirani akt o taksonomiji riječima njenog predsjednika Wernera Hoyega: „Ako izgubimo povjerenje ulagača prodajući im nešto kao zeleno ulaganje, što se kasnije dokaže suprotnim, sami sebi podmećemo nogu.” Dopunski delegirani akt o taksonomiji klimatski održivih djelatnosti radi ubrzanja dekarbonizacije ne smije narušiti interese ulagača i banaka kojima bi taksonomija trebala pomoći.

Uredba o taksonomiji je zakon koji uređuje taksonomiju EU i zahtijeva da se kriteriji taksonomije temelje na „uvjerljivim znanstvenim dokazima” i da održavaju „tehnološku neutralnost”, što znači da nijedna tehnologija ne smije imati poseban tretman. Dopunski delegirani akt krši tu uredbu. Postoje brojni dokazi koji potvrđuju da moramo smanjiti korištenje fosilnih goriva. Dokazi koji potvrđuju da možemo trajno skladištiti radioaktivni otpad ne postoje. Također, u 2022. godini se za obnovljive izvore energije koriste vrlo strogi zakoni, a istovremeno se plinskim postrojenjima povećava granica emisija do 2036., a nuklearna postrojenja mogu proizvoditi visokoradioaktivni otpad do 2050. godine bez potrebe za pronalaženjem konačnog rješenja za njegovo sigurno odlaganje. Štoviše, ako plinska postrojenja ne ograniče svoje emisije do tražene razine u navedenom vremenskom periodu, a nuklearne elektrane ne pronađu rješenje za radioaktivni otpad, jedina posljedica je gubitak  „zelene” etikete, ali i dalje mogu nastaviti s zagađenjem okoliša. To može dovesti do  „bacanja”  milijardi eura u projekte koji se prikazuju zelenima, što se kasnije pokaže lažnim.